Kroz Dabarske kukove
Ovim nazivom obuhvaćen je neobično pravilan niz stjenovitih vrhova koji se u pravcu jugoisoka protežu područjem srednjeg Velebita. Bijeli tornjevi glatkih stijena izviruju iz tamnih crnogoričnih šuma. Niz počinje najvišim od njih – Bačić kukom, a završava Ljubičkim brdom nad Baškim Optarijama. U podnožju stijena nalaze se duboke doline – Dabri (Dabar je stari slavenski naziv za duboku šumsku dolinu ili provaliju). Ne tako davno te su doline bile naseljene. I danas, postojeći ostatci sela i kuća pa i zgrada osnovne škole (u kojoj je danas planinarski dom) svjedoče o idiličnom, ali i teškom životu u ovim krajevima. (izvor: penjanje.net).
U i oko Dabarskih kukova postoji cijela mreža planinarskih putova raznih težina, a područje i presjeca i poznata Premužićeva staza. Dio tog kompleksa planinarskih putova je i staza koja vodi kroz jugozapadni dio kukova od (gledano od Baških Oštarija) kuka Kiza (1274 m) do planine Butinovača (1127 m). Staza načelno počinje u mjestu Stupačinovo do kojeg vodi kratka cesta iz Baških Oštarija te prvo makadamom, a onda usponom vodi do vrha Kize. (u ovom dijelu sa staze je moguće skrenuti do Marijina kuka pa do križanja prema Crnom Dabru, jednosmjerno do kuka Pećice te se direktno spustiti do Premužićeve staze). Uspon na sam vrh Kize je ocijenjen «teškim» i nije preporučljiv po mokroj podlozi ili jakom vjetru.
S podnožje vrha moguće su dvije varijante silaska u pravcu Žutog kuka (zapad i sjeverozapad) a sjeverozapadni ocijenjen je «teškim». Silazak u tom smjeru je dosta strm i po krušljivoj podlozi i bolji je odabir za uspon ako dolazimo na Kizu iz tog smjera, no ipak izvediv. Nakon spusta dolazimo do križanja putova (opet prema Premužićevoj stazi) ili desno gore prema Žutom kuku (1180 m) i Vranji kuku (1131 m). Staza je umjereno teška ali odlično markirana, svejedno..oprez gdje stavljate ruke!
Dolazimo do križanja za Žuti kuk (teško) i lijevo prema Vranji kuku. Nadalje staza, nakon provlačenja kroz šikaru, staza postaje prekrasno «grebenska» i s nje se otvaraju izvrsni vidici. Prelaskom Širokog kuka otvara se mogućnost skretanja u desno prema prijevoju između Crnog i Ravnog Dabra no ta staza je dosta strma ali prekrasna. Skretanje nije označeno! Slijedi veranje i daljnji šumski i grebenski put (dobro markiran ali loše vidljiv zbog vegetacije) do vrha Butinovača.
S Butinovače možemo skrenuti desno prema Dabarskoj kosi gdje «lovimo» Premužićevu stazu i skretanje prema pl. domu u Ravnom Dabru ili lijevo prema Premužićevoj stazi u pravu pl. doma Prpa. Oprez! Križanje s Premužićkom nije propisno označeno pa ako ne pratimo možemo produžiti do doma, što nije loše ako nam je to cilj.
Po Premužićevoj stazi (usprkos činjenici da je friško izrovana i presijecana makadimima) za cca. sat-sat i pol vremena smo stigli nazad do Stupačinova.
Opisana staza sigurno nije preporučljiva za veće skupine planinara i za one s manje km u nogama, no definitivno zaslužuje veću posjećenost a dodavanjem pokojeg klina i pokojim putokazom ili jasnijom markacijom bila bi sigurnija za sve (iako su se odgovorni za stazu dobro potrudili, na pokoj mjestu i s malo previše žara). Ukupno vrijeme prolaska opisanog 6h.
Dorijan Klasnić
