Da parafrazirano Kiću S.: “Levo desno nigde moga stana, oj karto alaj si zgužvanaaaaaaaaaaaa!!!!!!
Evo malo sa zakašnjenjem kratki osvrt na vježbu orijentacije. Bilo kako bilo vježbi je prisustvovale 53 vodičice, vodiča i poluvodiča. Sudionici su imali tri zadatka, ucrtati poligon “tam negdje u Zagorju”, ucrtati poligon u okolici Tunela te kasnije taj ucrtani poligon i prohodati. Nije to velika staza, ima četiri kontrolne točke plus start i cilj. Brzo se to prohoda, ak si si dobro ucrtal i ak znaš, naravno, prepoznati elemente s karte u prirodi.
Kak je bilo? Stvarno super. Većinom, poligoni su bili dobro ucrtani, nije to bilo super precizno, ali poanta je tu. Vodiči gotovo “na pamet” određuju azimute. Izgleda da Stanica dobro radi ipak nekaj. Engač je sve to lepo pripremil, a Dado i Zava su onda obilazili i nadgledali. Martina je ovaj puta odlučila priključiti se polaznicima i izoštriti vještine. Doduše čist si nekak mislim kak je to napravila čisto da nas kontrolira.
Bilo je tu par izazova s preračunavanjem pa da to izbjegnemo za drugi put evo šalabahtera.
Pribor su imali gotovi svi. Ono kaj je falilo su podloške za pisanje pa je “crtanje” po karti bilo više borba za život nego orijentacijska vježba.
Okej okej, za neke smo se bojali pa smo ih stavili u ograđen prostor, čisto da nam se ne izgube.
Da ponovimo kaj nam sve treba od pribora za slijedeću vježbu bar dva trokuta (ili trokut i ravnalo). Po mogućnosti da su dulji od rašpice za nokte. Kutomjer (iako je i kompas dosta za one koji znaju) je iznimno elegantno sredstvo za određivanje azimuta. Grafitna olovka uvijek je bolja o penkale. Naravno gumica. Podložak da možemo pisati i kaj je najbitnije folija u koju kartu možemo pospremiti uslijed kiše ili iznimne vlage. Navedeno je minimum, sve ostale stvari su dobro došle.
Rekli smo da smo imali tri zadatka, a pokazali samo dva. Treći, hod po poligonu nismo napravili jer, sram vas bilo (pojedini) vodiči, niste bili adekvatno opremljeni, a kaj je najvažnije niste imali folije za spremiti kartu. Tako da su nam karte izgledale, nakon kiše, jako tužno. Da ne bu sve tužno, imamo naš Tunel koji nas je spasio bezbrojeno puta.
U svakom slučaju, nema sekirancije, ovo su vježbe, učimo, pripremamo se, usvajamo male “trikove zanata” da postanemo odlični vodiči. I za kraj BRAVO svima, odlično odrađena vježba.
