HPD Kapela ide na Ličku Plješivicu

Lička Plješivica atraktivna je planina u Lici koju nažalost posjećuje sve manje hrvatskih planinara. Iznimka je HPD Kapela i vodič HPS-a Mladen Vedriš koji za svoje planinarsko društvo 1. rujna 2013. vodi jednodnevni izlet u tu prekrasnu šumovitu planinu. Evo što o planini piše u svom raspisu izleta:

Lička Plješivica je planina čiji se manji dio nalazi na granici sa Bosnom i Hercegovinom. Pruža se u smjeru sjeverozapad-jugoistok od Plitvičkih jezera do Zrmanje i dijeli Liku od Pounja. Lička Plješivica pripada dinarskom sustavu. Većina njezine površine pokrivena je gustom šumom. Počinje uz Nacionalni park Plitvička jezera i završava na prijevoju Kuk u dužini od oko 40 km. U širem smislu u Plješivicu se ubrajaju i planine sa sjeverne i južne njezine strane, tako da u tom slučaju, s dužinom od oko 100 km predstavlja jedan od većih planinskih masiva u Hrvatskoj. Lička Plješivica ima malo neobičan raspored najviših vrhova, oni su na njezinu početku i pri kraju. Najviši vrh na jugozapadnom dijelu je Ozeblin (visina 1657 m, HPO), a na sjeverozapadnom Gola Plješivica (visina 1649 m). Plješivica pripada dinarskom planinskom sustavu, izgrađena je najvećim dijelom od vapnenca jurske i kredne starosti. Kako joj je podloga vodopropusna na njoj vlada oskudica vode, u njezinu podnožju pojavljuje se više vrela ali i ponora, bilo na hrvatskoj ili bosanskoj strani. Najveća prirodna vrijednost Ličke Plješivice su bujne šume. Na nekim mjestima te šume prelaze u prave prašume. Najrazvijenije su šume bukve i jele. Posebno na onim mjestima gdje je pristup veoma otežan. Još jedna važna prirodna osobina Ličke Plješivice je u njezinom biljnom pokrovu. Naime na Ličkoj Plješivici nalaze se neke alpske vrste, tako da je to krajnja točka njihove rasprostranjenosti prema istoku. Veoma bujne šume, mjestimično prašumskog tipa, uvjetuju i raznolik životinjski svijet na Ličkoj Plješivici. Na njoj povoljno boravište nalaze naši ugroženi sisavci, sivi medvjed i vuk.