Ideja vodilja pri osnivanju Vodičke službe HPS-a šezdesetih godina prošloga stoljeća bila je pružanje konsolidirane obuke pojedincima koji su se u matičnim društvima iskazivali kao dobri organizatori i izvoditelji planinarskih tura i izleta. Školovanje vodiča osmišljeno je kao nadgradnja osnovnih planinarskih znanja i vještina, s namjerom da se omogući sigurniji odlazak članova društava na zahtjevnije planinske terene i odredišta. Uz ostalo, Vodička služba HPS-a formirana je i radi potpore većim planinarskim manifestacijama HPS-a, poput pohoda, zahtjevnih zajedničkih izleta više društava i sličnoga. Da bi se učinkovito udovoljilo lokalnim i regionalnim potrebama te osiguralo druženje i razmjena iskustava, u većim su gradovima osnovane stanice planinarskih vodiča. One danas djeluju kao samostalne udruge stručno osposobljenih građana i sastavnice su Vodičke službe HPS-a. No vratimo se izvoru. Temelj rada Komisije za vodiče HPS-a i stanicâ planinarskih vodiča njihov je svakodnevan (dobar vodič ne djeluje samo vikendom!), predan, stručan i volonterski rad u matičnoj planinarskoj udruzi. Vodička je djelatnost izrazito slojevita jer objedinjuje gotovo sve ono što planinarstvo čini sportom, rekreacijom, pustolovnom aktivnošću te promocijom zdravlja, zaštite prirode, planinske kulture i etike. U nastavku se pojašnjavaju glavne zadaće planinarskog vodiča. Time se želi planinarskoj javnosti približiti vodička djelatnost, zainteresirati pojedince za obuku i rad, a sudionicima izleta i tura prikazati što sve stoji iza organiziranih planinarskih izleta i tura na kojima su uživali.
Prije vođenja
Akcija vođenja ne sastoji se samo od skrbi tijekom planinarenja, već obuhvaća i organiziranje putovanja do planine i natrag, skrb o boravku sudionika u planini (odmoru, noćenju i prehrani) i drugim pojedinostima funkcioniranja skupine. Prije vođenja vodič prikuplja podatke o terenu, u pravilu nadopunjujući vlastito iskustvo s tog terena proučavanjem tiskanih vodiča, zemljovida, podataka s weba, uključujući vremensku prognozu i komunikaciju s kolegama vodičima iz toga kraja, opskrbnicima i/ili predstavnicima planinarskih udruga koje djeluju na području koje će posjetiti. Vodič zatim izrađuje dinamički plan putovanja do mjesta odakle se kreće na planinarenje, utvrđuje satnicu kretanja i boravka, odmore i odmorišta, mjesto noćenja, opskrbu i drugo. Uz dogovor s pomoćnicima o njihovim zadatcima, eventualnim potrebama i raspoloživosti opreme, priprema sve što je neophodno za sigurnost akcije. U mnogim se planinarskim društvima uloga vodiča, osim one temeljne, često preklapa i s organizacijskim zadaćama pa vodič treba znati predstaviti turu članstvu, animirati planinare i biti posrednik pri ugovaranju usluga (prijevoza, noćenja, prehrane itd.). Zato je važno da raspis o izletu (letak) postigne cilj i prenese ključne podatke članstvu. To treba činiti tako da se bitne stvari (sigurnost, oprema, zahtjevnost, satnica itd.) mogu sažeto i konkretno iščitati iz raspisa.
Vođenje
Ulogu i djelovanje vodiča tijekom akcije vođenja možemo razmotriti s nekoliko aspekata. Odnos vodiča prema skupini obrađuje se na tečajevima za vodiče HPS-a. To je tema o kojoj se može napisati poseban članak, a dobro je obrađena u brojnim prezentacijama i publikacijama, uključujući i »Planinarski udžbenik« Alana Čaplara. Svrha djelatnosti vodiča u planinarskom društvu bolje se shvaća kad se gleda očima sudionika, članova vođene skupine, i kad se analiziraju njihova očekivanja.
Član skupine očekuje od vodiča da umjesto njega učini sve što je potrebno za njegovu ugodu na izletu, da mu daje upute te da umjesto njega vodi računa o orijentaciji, satnici, vremenskim okolnostima i svim drugim pojedinostima. Također očekuje da ga obavještava o dinamici kretanja i zanimljivostima koje se mogu vidjeti na putu. Zatim da pokriva i nekoliko karika u lancu sigurnosti u planini: od procjene rizika i opasnosti prije i za vrijeme ture, pružanja korisnih savjeta bitnih za osobno zdravlje, upoznavanja s tehnikama sigurnoga kretanja, pa do rješavanja jednostavnih i složenih tehničkih izazova, pružanja prve pomoći u slučaju potrebe i predstavljanja skupine pri traženju vanjske pomoći u ozbiljnijim neprilikama. U hrvatskom se planinarstvu na vodiča još uvijek gleda kao na osobu kojoj se uplati izlet na sastanku društva, od koje se čuju upute o smje- štaju i općenito o smjeru kretanja do cilja, da bi na terenu član katkad djelovao prema vlastitom nahođenju, često prenoseći svoj manje ili više ograničen iskustveni autoritet na druge članove. Srećom, dobrim radom Vodičke službe HPS-a, ali i samih društava, te pravilnim odabirom ljudi koji se školuju za vodiče i kojima ukazuje povjerenje za organizacijsko-voditeljske poslove, takvo shva- ćanje vodiča sve više postaje iznimka.
Ostalo djelovanje vodiča u planinarskom društvu
Vodič HPS-a stručna je osoba u planinarstvu. Planinarskom društvu vodič može biti koristan i na razne druge načine, kako u vrijeme planiranja godišnjega plana akcija (izleta, tura, pohoda), tako i pri planiranju i izvedbi edukacijskih programa HPS-a što ih društva provode. Vodiči su redovito na raspolaganju na vježbama za članove planinarskog društva. Tako pomažu planinarima da pove- ćaju svoje vještine i znanja, potrebne za sudjelovanje na zahtjevnijim i tehnički složenijim turama. Vodič nije instruktor pa se razina znanja i vještina koju on može prenositi svodi na onu koja je potrebna članovima skupine da mogu u dovoljnoj mjeri pratiti vođenu turu ili izlet. HPS priređuje posebne programe za osposobljavanje instruktora za razne specijalizirane aktivnosti u planinarstvu. Od vodiča HPS-a očekuje se, uz članstvo i potporu matičnom planinarskom društvu, aktivan rad u matičnoj stanici planinarskih vodiča, napose kada je riječ o stalnom usavršavanju vještina. Vodiče se ohrabruje da stječu nova znanja i vještine radi povećanja vlastitih sposobnosti i kompetencija. Sve je to vrijedan doprinos sigurnosti planinarenja u udrugama članicama HPS-a.
Dorijan Klasnić, Hrvatski planinar, 2016, br. 5
