Hodanje uz padinu – kod uspona koraci ne smiju biti predugački, nego usklađeni prema konfiguraciji zemljišta i mogućnostima skupine. Gaziti treba cijelim stopalom. U hodu treba težiti uspravnom položaju tijela, kako bi simetrala tijela prolazila sredinom tijela. Takav prirodni položaj najmanje umara u kretanju.
Hodanje niz padinu – Kod silaska gaziti cijelim stopalom, tijelo blago sagnuto, noga se pruža naprijed, sagiba u koljenu, amortizira opterećenje tijela i naprtnjače. Silaz niz padinu je teži, na kraju izleta snage su na izmaku (umor), koncentracija popušta. Silazak opterećuje zglobove i nožne mišiće. Hodački štapovi mogu biti od velike koristi.
Priječenje padina – može biti vodoravno te s tendencijom uspona ili silaska. Posebno treba obratiti pažnju na ravnotežu te kod strmijih priječenja na razmak u skupini.
Penjanje (veranje) i otpenjavanje – kod penjanja i otpenjavanja primjenjuje se pravilo “tri točke” koje nalaže da ekstremiteti budu uvijek na tri sigurna mjesta tijekom kretnje. Posebno treba obratiti pozornost na razmak i sigurnost.
Korisni savjeti:
- U početku kretanje mora biti malo sporije dok se tijelo ne razgiba i dovoljno zagrije.
- Ritam kretanja treba biti ujednačen, jer prebrzo kretanje više zamara od polaganog ali jednakomjernog.
- Reguliranje tjelesne topline odjećom.
- Hodanje uskladiti s disanjem tako da ono bude mirno i jednakomjerno.
- Potrebno je predvidjeti i što pravilnije vremenski rasporediti kretanje i odmore.
- Pri planiranju planinarskog uspona koristimo osnovnu formulu koja kaže da u sat vremena savladavamo 300-350 visinskih metara i/ili 3 km.
- Ne planinariti sam.
- Ne skretati sa staze i odvajati se od skupine bez da smo nekoga o tome obavijestili
- Ne držati ruke u džepovima, jer se u slučaju pada nećeš moći dočekati rukama.
- Držati uvijek dovoljan razmak u skupini radi domino-efekta i mogućih udaraca grana po licu.
- U slučaju kretanja pogrešnim putem, skupina se treba vratiti do posljednje vidljive markacije i od tamo tražiti sljedeću.
