„Čez Mudnu dol“ pa još malo više

Već nešto više od godine dana vodič HPS-a i član PDS Velebita, Dorijan Klasnić vodi grupu mladih entuzijasta iz Saveza gluhih i nagluhih Grada Zagreba po planinama Hrvatske i Slovenije. Grupa koju predvodi član istog društva i Saveza, vodič pripravnik Ivan Plejić već se višestruko potvrdila kao grupa zaljubljenika u Velebit, Biokovo, Snježnik, Risnjak, Malu Mojstrovku, Okić, itd., a 13.-14. travnja, nakon zimske stanke dvoje SGNGZ-ovca odlučilo se na ponešto zahtjevnu turu kroz „Grobničke Alpe“.U organizaciji vodiča HPS-a Dorijana Klasnića iz SPV Zagreb te uz sudjelovanje kolegice Anite Bistričić (i malog psića ) iz SPV Rijeka, mala grupa uputila se s parkirališta u Podkilavcu put čuvene Mudne doli.

Mudna dol, prava mali biser staza poznata i šire od lokalne planinarske škrinje s blagom pokazala nam je kako nakon svake zimske sezone može biti ponešto drugačija. Novi odroni, nove lokve, nove naplavine čine je uvjek zahtjevnom ali i zanimljivom posjetiocima. Uz obveznu kacigu i poneko osiguravanje užetom, poneki odmor i jako puno veračkog guštanja stigli smo i do križanja sa stazom Hahlić-Platak te ugodno prošetali do relativno novo-obnovljenog i uvjek gostoljubljivog planinarskog doma Hahlić.

Anita nas je morala napustiti i oboružana kabanicom krenula put Podkilavca praćena oblakom kiše, a nas tri mušketira odlučili smo ne čamiti u domu već malo ispeglati neka znanja i vještine potrebne ili moguće potrebne na nekim u budućnosti planiranim via-ferrata turama. Prvenstevno komunikaciju. Nije tajna da vodički rad s osobama koje slabije čuju zahtjeva jako dobro poznavanje svakog pojedinca kojeg se vodi ali i kvalitetno upostavljen način komunikacije (naročito u stijeni) između polaznika ture i vodiča. Ova skupina na tome već radi godinu dana i nadam se da će na kraju te priče izroditi se i nekakav omanji priručnik ili neka druga pisana riječ koja može poslužiti i drugim osobama koje slabije čuju i prijateljima s kojima planinare.

Jota (grčki srednji rod: ἰῶτα; veliko slovo Ι; malo slovo ι je 9. slovo grčkog alfabeta i ima brojčanu vrijednost 10. Na planinarskom domu Hahlići, možda neznaju grčko porijeklo riječi Jota ali jako dobro znaju primjeniti naziv na odlično jelo koje u kombinaciji s grobničkom kobasicom umornog planinara polako usmjerava prema „skupnom ležišću“ i noćenju. Noćenju nad kojim je u okolici doma budno bdio mali medo, ali to smo shvatili tek ujutro.

Predivno jutro nas je jednostavno potjeralo iz doma „vanka“. Samo 50 min. od doma je planina Fratar oko koje vodi prekrasna kružna staza. Biramo varijantu sa istočne strane i ne griješimo. Prava mala veračka avantura s ponekom krpicom leda ili snijega (vodički standard A za one koji dvoume) vodi nas na vrh s kojeg puca najljepši pogled s Grobničkih Alpi – oprosti Obruč ali tako je. Slikanje na vrhu i mahanje planinarima koje vidimo na usponu na obližnji Suhi vrh i put pod noge. Zapadna staza ipak je u šumi i snijega ima još uvijek dovoljno da moramo izrađivati stopinke, naročito na najzaleđeneijim dijelovima, ali ništa strašno. Do doma na kratku okrijepu i „preko čeke“ do Podkilavca – stvarno volim/nevolim tu stazu. Pogledi, priroda, sve super, ali grubi makadam dijelom staze.

I to je to! Otvorena sezona kroz Mudnu dol, a ponešto više fotografija dostupno je ovdije.

Dorijan Klasnić