HGSS skrbi o sigurnosti i na području Via Dinarice

U sklopu projekta Walking the Via Dinarica, projektni tim intervjuirao je 30. rujna 2013. u Splitu  i pročelnika Hrvatske gorske službe spašavanja, Vinka Prizmića. Prenosimo intervju u cijelosti:

Via Dinarica: HGSS ima iza sebe pravnu regulativu u Hrvatskoj. Koliko vam pomaže i ima li prostora za unaprjeđenje?

U Republici Hrvatskoj donesen je 2006. godine Zakon o Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja kojim se uređuje ustroj, djelatnost i financiranje Hrvatske gorske službe spašavanja, prava pripadnika Hrvatske gorske službe spašavanja u vrijeme intervencije, suradnja s međunarodnim organizacijama, tijelima državne uprave i drugim fizičkim i pravnim osobama, obveze organizatora i sudionika športskih, turističkih i drugih aktivnosti te nadzor nad provedbom.

Danas HGSS, koji je iznikao iz planinarske organizacije i prvenstveno se bavio spašavanjem planinara, penjača, itd. većinu svog djelovanja uostalom kao i druge takve službe u svijetu obavlja prema cjelokupnoj javnosti. Dakle sve nevolje koje se dogode, potrage za starijim osobama, nažalost i osobama koje si oduzmu život, negdje u neurbanom području u djelokrugu je rada HGSS-a. Podzakonskim aktima i Standardnim operativnim procedurama traganja i spašavanja na kopnu i otoku, HGSS je nositelj potraga za nestalim osobama izvan naselja i javnih pro metnica i drugim nepristupačnim terenima. U postotku, najmanje posla imamo s turistima i planinarima. Akcije, poput onih u speleološkim objektima, teškim stijenama i slično znaju biti tehnički zahtjevne stoga moramo uvjek biti spremni i uvježbani, no ipak najviše problema imamo sa lociranjem mjesta nesreće i potragama. Potrage u pravilu angažiraju najveći broj ljudstva i resursa, najviše vremena i na najširem prostoru.

HGSS danas ima sporazume s 37 državnih tijela dok 2006. godine sustav zapravo nije ni postojao. HGSS je kao dio svjetske izvrsnosti u Hrvatskoj bio pokretač mnogih inicijativa u izgradnji sustava zaštite i spašavanja helikopterskog spašavanja, unapređenja terenskog zbrinjavanja ozlijeđenih i bolesnih.  Zakon o HGSS-u donesen je u Hrvatskom saboru 2006. godine, a nositelj pripreme Zakona bila je Državna uprava za zaštitu i spašavanje (DUZS) koja je osnovana neposredno prije, a na inicijativu HGSS-a.

Zbog nerazumijevanja HGSS je umjesto početne namjere da se HGSS uredi kao javna služba i nositelj sigurnosti, pa samim tim i preventive na nepristupačnim i neurbanim prostorima, manjkavim zakonom insistiralo se  na statusu HGSS-a kao alata za nesreće koji je u najvećoj mjeri uvjetovan DUZS-om, a izostala su mnoga  financijska i organizacijska rješenja.  Naime, djelatnost HGSS-a je multiresorna, jer je on i produžena ruka zdravstva,  zaštite prirode, resurs traganja i spašavanja u prometu, servis sporta i fizičke kulture, neophodan dio turizma, servis jedinica lokalne uprave pa tek jednim djelom i operativna snaga za nesreće i katastrofe.

U HGSS-u postoji koncentracija vrhunskih kadrova, iskustava i spoznaja o prostoru, turističkim mogućnostima, sigurnosti i pomoći i zaštiti, no u Zakonu to nije vrijednovano pa je suradnja s mnogim gospodarskim  subjektima lokalnim zajednicama ograničena. Mada se bavi prioritetnim javnim i ljudskim potrebama o kojima neposredno ovise ljudsaki životi, HGSS, nema rješene stabilne izvore financiranja. U okviru postojeće regulative radimo već osmu godinu, stekli smo neka nova iskustva i saznanja te najbolje prakse, stoga pripremamo prijedloge  novih zakonskih rješenja koje bi trebale ispraviti uočene nedostatne.

U cjelokupnom sustavu nedostaje regulative koja bi obvezale sve sudionike na sigurnost. Naime, kao što protupožarna zaštita nije samo problem vatrogasaca, nego svih onih kojih se to tiče, lokalnih i turističkih zajednica, gospodarskih subjekata i slično, tako ni sigurnost na nepristrupačnim prostorima i planinama ne smije biti samo problem HGSS-a.  Zato je HGSS sustavno pokušao ojačati Hrvatski planinarski savez, a posebno Vodičku službu HPS-a, čiju stručnost i potencijale treba pravno i zakonski uokviriti. Našu podršku i kvalitetnu suradnju uvjek će imati, te ćemo u mnogim stvarima nastupati zajedno.

Via Dinarica: Sigurnost osoba koje se kreću u planinskim prostorima ovisi od prevencije i od direktnog angažmana u slučaju nezgode. Što HGSS radi po tim pitanjima, a što bi mogli drugi (tko) raditi?

HGS ne pruža edukaciju u planinarstvu, niti u vještinama na vodi ili zraku. To je u Hrvatskoj posao isključivo Hrvatskog planinarskog saveza i drugih granskih nacionalnih saveza, koji u svojoj domeni vrše osposobljavanje  i upravljaju i sustavom licenciranja i provjere znanja i vještina . No HGSS temeljem Zakona obvezno sudjeluje kao nadogradnja za ono što se tiče sigurnosti, upravljanjem rizicima i spašavanju. Posebno je uključen na svim razinama školovanja u organiziranom planinarstvu, jer danas u svojim redovima HGSS  ima stručne osobe iz svih disciplina do razine instruktora (vodiča, alpinista, speleologa, sportskih penjača, planinarskih skijaša, liječnika itd.) pa se  sigurnosna i spasavalačka nadogradnja obavlja prema svjetskim licencama i najvišim standardima.

HGSS je jedan od osnivača grupacije pustolovnog turizma u Republici Hrvatskoj. Svi sudionici grupacije heterogena su i često konkurentski nastrojena poslovna skupina. HGSS kao nositelj sigurnosti koja je ipak zajednički interes svih, često je bio jedini zajednički nazivnik i zalagao se  za sigurnost kao standard, te  usklađeni razvoj proizvoda i menadžment destinacija uz suradnju sa svim stručnim čimbenicma, uključujući i HGSS.

Via Dinarica: Stalno usavršavanje spašavatelja je zasigurno ključ uspješnosti. To ima i svoju cijenu u sredstvima i vremenu. Kako ocjenjujete podršku lokalne zajednice i na nacionalnoj razini?

HGSS ima tri izvora financiranja: (1) Državni proračun u kontekstu velikih nesreća i katastrofa, (2) lokalnu zajednicu u kontekstu rješavanja svakodnevnih problema građana te (3) vlastiti prihodi u smislu HGSS-a kao javnog servisa (ugovori sa skijalištima, s nacionalnim parkovima, postoci u turističkim zajednicama, izrade I prodaje karata i donacije).

HGSS je, uz vatrogasce i Hrvatski Crveni križ, jedna od tri organizacija koje obavljaju djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku. Za razliku od tih organizacija, HGSS nije uspio dobiti snažniju podršku vlasti i to pokušava popraviti. U ovom trenutku financijska situacija nije dobra. Sigurnost i spašavanje, unatoč našem darovanom radu ipak nužno košta. Možemo izdržati još jedan period no oprema, obuka i hladni pogon (psi, veterinarske usluge, licence, vozila, liječnički pregledi, itd.) se ne može održavati bez sredstava.

S turističkim zajednicama pokušavamo stvari riješti putem pristojbe dok s lokalnom zajednicom je malo teže. Spašavanje je javna potreba, a u ovom trenutku nema sankcija ako iste ne izdvoje sredstva ili izdvoje premala sredstva za HGSS.

Via Dinarica: Postoji li suradnja s ostalim akterima u outdoor turizmu i  planinarstvu i gdje bi mogla biti snažnija?

Sigurnost je zajednička svima, kolokvijalno, “dodatak svakom jelu” no neke stvari izgledaju nerješive. Vlasnici agencija trebaju obuku ali to žele besplatno, potrebne su i procjena rizika opasnosti, ali ni to se ne želi platiti, jer oni kao poslovni subjekti ne žele financijske obveze. HGSS je iznašao i rješenje, besplatno vam sve to dajemo, jer želimo da vaš proizvod bude siguran. Osobe koje rade u pustolovnom turizmu obučiti ćemo. Čak i više od toga, one koji su zainteresirani (i sposobni), uključiti ćemo u naše redove i od njih načiniti suradnike GSS-akoje ćemo uklopiti u sustav spašavanja. Tim modelom dobiva i HGSS i agencije i hrvatsko društvo, no potrebno je da se svi držimo pravila. Svi koji se bave pustolovnim turizmom moraju imati elaborate sigurnosti, to je preduvjet. Moraju imati i planove pomoći i spašavanja i usklađenog zajedničkog djelovanja s HGSS-om. Ali i za to trebamo sredstva, pa smo zato pokrenuli  inicijativu da se financiranje tih i drugih aktivnosti HGSS-a pokrije sredstvima iz boravišne pristojbe. Konačno takvo već rješenje postoji i za Hrvatski crveni križ.

Poslovni subjekti i neprofitne organizacije, u ovom slučaju planinarske udruge, imaju dugoročni interes ulagati u sigurnosti i sustavnom pripremom izbjeći iznenađenja. Organizirano planinarstvo u hrvatskoj iduće godine obilježava 140 godina postojanja, to je veliko iskustvo i potencijal. 30.000 planinara u Hrvatskoj i brojni gosti, prijatelji planinari iz regije i šire, žele imati odgovore na sva pitanja vezana uz sigurnost i spašavanja uključujući operativne procedure. HGSS drži sve planinarske udruge i HPS  jedinstvenim sustavom, potiče i pomaže osnivanje novih društava tamo gdje treba i postupno ih uključuje u svoj sustav obavješćivanja i obuke. Trudi se osnažiti suradnju sa svim akterima u prevenciji u planinarstvu  kako bi se stvorilo stabilno okruženje u kojem se može djelovati..

Ako uzmemo neurbani prostor kao cjelinu, naročito onaj planinski, nema nikakve sumlje da u Hrvatskoj danas postoje institucije i organizacije koje imaju (neke zakonsku, a neke tradicionalne i stručne) kompetencije i nadležnost nad pojedinim segmentima. Temeljni nositelj za sve potrebne vještine i znanja po takvim prostorima bi trebao biti Hrvatski planinarski savez, kao što je za zrak   naravno nadležan Hrvatski zrakoplovni savez, a za vode su pozvani i nadležni Hrvatski kajakaški savez i oni koji se time bave (kajakaši, rafteri i sl.). Nužan preduvjet svima je sigurnost i spašavanje, za što je  naravno nadležan HGSS. Sigurnost nije slučajna kategorija, ona se mora projektirati. U razvoj svih segmenata, uz HGSS uključili su se i Hrvatska gospodarska komora te Ministarstvo turizma. Ono što mi želimo je da se stvore sve pretpostavke za sigurnost s HGSS-om kao nositeljem i servisom koji je na raspolaganju svima, a temeljem zakona i javnih ovlast i naravno kompetrencija koje imamo.

Via Dinarica?

Osobno već 20 godina govorim da su planine i  prirodni resursi veliki potencijal razvoja održivog turizma i gospodarstva  u Hrvatskoj i svijetu. Značajan Projekt afirmacije i otvaranja tih potencijala je i Via Dinarica . HGSS će učiniti sve da kao subjekt koji je prisutan na tom prostoru, omogući svu potrebnu podršku.  Kao nositelj vještina i znanja, iskustvom svojih pripadnika, opremom  i svojom teritorijalnom mrežom ustrojstvenih jedinica dati ćemo svu potporu Projektu. Budući da surađujemo s svim gorskim službama regije sigurno ćemo potaknuti takvu potporu i izvan Hrvatske.  Mi već radimo na suradnji i kompatibilnosti i prostora i službi i ponude. Smatram vrlo korisnim da se cjelokupna regija kvalitetno mapira i identificiraju resursi i potrebe kako bi se na jedan usklađen način pristupilo traženju rješenja kroz projekte.

HGSS sudjeluje u mnogim projektima, kako nacionalnim tako i prekograničnim nevezanim za Via Dinaricu no vrlo lako uklopivim. Ono što se nadamo da bi moglo iznjedriti iz njega u Hrvatskoj jesu nužna infrastrukturna ulaganja, povećanje pokrivenosti područja spasilačkom službom, obrazovne aktivnosti za postojeće vodiče i stvaranje novih prema međunarodnim standardima te osnaživanje malog poduzetništa u zelenom turizmu. Posebno je moguće oformiti regionalni pristup helikopterske pomoći i spašavanja, koji su nužan preduvjet sigurnosti  na planinama i područjima udaljenim od cestovnih komunikacija

HGSS stalno ukazuje na potrebu za uređenjem skloništa, uređenjem staza i putokaza, formiranjem vodičke službi, jer je globalna posjećenost tim prostorima sve veća i spašavateljima stvara sve više posla.  Ako na vrijeme projektiramo ponudu i sigurnost na tim prostorima, uz održivi razvoj na planinskim područjima, kvalitetnu ponudu, dužu sezonu i veće prihode, imati ćemo i stabilnost i manju ranjivost. Čak i za one one događaje koje će se uslijed uvećane posjete nužno događati po zakonima statistike i velikih brojeva, imati ćemo učinkovitiji  odgovor.  Dakle isplati se zajedno i usklađeno poraditi na tome.