Izvještaj : Astronomija i planinarstvo

Povodom jubileja, 140. godina  Hrvatskog planinarskog saveza Stanica planinarskih vodiča Zagreb organizira na Medvednici događaj pod nazivom “Astronomija i planinarstvo“.

Medvednica, Činovnička livada 07.06.2014.

Živimo u vremenu i naseljima sa prekomjernim svjetlosnim zagađenjem,  noćno i zvjezdano nebo gotovo za većinu  ljudi kao da i ne postoji, jednostavno ga ne primjećuju, naročito u većim naseljima.Mi planinari, astronomi, štovatelji prirode i  čuvari u zaštiti okoliša, imamo češće priliku zaviriti pogledom u prostranstva čistog neba, naročito sa udaljenih i visokih planina – zato je nužno osmisliti promatranja neba  sa  „tamnijih“  mjesta nego  što su gradovi i naselja, pozvati ljude i spontano ih navesti na razmišljanje.Odabrali smo Medvednicu,  Činovničku livadu gdje je ipak svjetlosti manje i nebo je poprilično tamnije.

Putovanja svemirom u daljine , a time i u prošlost,  započelo je pogledom kroz teleskop;

Najbliže nebesko tijelo je svakako Zemljin pratitelj Mjesec, koji je bio već u prvoj četvrti i svojim sjajem malo je „smetao“  za promatranje dalekih nebeskih objekata. Nećemo se žaliti, i na Mjesecu se imalo što vidjeti, krateri, planine, „mora“ i doline.

Lijepo se vidio i četvrti po redu planet Sunčevog sustava, Mars.

Tog trena je bio udaljen od Zemlje 125 milijuna km,( sitnica u svemiru) , ipak je jedan planinar uspio uočiti malo reljefa na disku. Hura za njega, pa on je skoro moja generacija.

Krenuli smo malo dalje, pogled kroz teleskop otkrio je predivan prizor; šesti planet po redu u Sunčevom sustavu šepurio se svojim prstenima, bio je to Saturn, te noći udaljen od nas milijardu i tristopedeset milijuna km, opet sitnica u svemirskom prostranstvu. Vidjeli smo i njegov najveći satelit-mjesec, Titan.

Krenimo još „malo“dalje u galaktički halo (sfera oko galaktike). Pogled  je pao na kuglasti skup  u Messierovom katalogu poznat po nazivu M53.To je jedan  od više udaljenih kuglastih skupova,stotine tisuća zvijezda u  „kuglici“ udaljen 58.000 svjetlosnih godina od Sunčevog sustava. Zvijezde su do stotinu puta gušće nego u našoj galaktici.
Skup se nalazi u zviježđu Berenikina kosa, kuglasti skupovi su stare zvijezde  prve generacije pa ih astronomi šaljivo zovu Svemirski starci. Sada smo već bili u dalekoj prošlosti, svjetlost  koja nam je pala u oku kroz teleskop krenula je na put prije 58.000 godina.

Htjeli smo otputovati  i malo dalje kako prostorno tako i vremenski. Teleskop je bio usmjeren u zviježđe Velikog medvjeda točnije na galaktiku  M82, daleko 11,5 milijuna svjetlosnih godina. Gledali smo gotovo 12 milijuna  godina u prošlost, fantastika. Inače M82 spada u nepravilne galaktike  (izgleda da joj je formu pokvarila susjedna galaktika M81, sa kojom je imala sudar prije 100 milijuna godina). Pogledali smo i galaktiku M81, koja je udaljena od M82  „samo“  150.000 svjetlosnih godina. Galaktike su neznatno manje od naše galaktike.

Naravno da smo vidjeli i nekoliko dvojnih zvjezdanih sustava, primjer Mizar rruga po redu u rudu Velika kola u zviježđu Veliki medvjed i Albireo u  zviježđu Labuda.

I tako smo se kasno u noć , bolje reći već jutro drugog dana, oprostili pogledom od najljepšeg spomenika i dara što nam ga je priroda dala, zvjezdanog čistog neba.

Ivan Lovrek, astronom i planinarski vodič