Postrojavanje Planinske satnije Velebit
Konačno prije nego sve ode u zaborav ipak se netko sjetio?
Da organizira izlet planinara suboraca koji su prvi dragovoljno otišli 1991g u akciju na Velebit i ostali do kraja rata 1995g tj. do 25 Siječnja 1996 g.
Čitam u pozivu naslov iz novina Hrvatski Vojnik postrojba sa zadaćom više,ima u tom naslovu istine mi smo bili sigurno jedna od rijetkih postrojba na Velebitu koja se osjećala kao kod kuće bez razlike na sve teške uvjete za čovjeka u planini..Tu su se našli špiljari koji su i prije u svim uvjetima planinarili i spuštali se u utrobu Velebita ,alpinisti koji su isto uz Velebit šarali po najvišim svjetskim planinama, planinari vodiči,markacisti koji su kilometre obilježili po Velebitu, članovi GSS-a koji su upravo iz rata na Velebitu danas izrasli u jednu najboljih spasilačkih ekipa ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi a svi oni su to radili iz ljubavi koju su imali prema planini a naročito Velebitu ponosu naše Hrvatske. Evo zato smo mi posebni malo zatajni sa osjećajem kao u svojoj kući,domu i ne priča se previše kaj se dešava vlastitoj kući .
Susret suboraca kao u ratu , jedni na prvu crtu a drugi malo odmarat
Kad sam dobio poziv za postrojavanje otvorio sam internet i pogledao jer se opće kaj piše o Planinskoj satniji Velebit malo se zna, a po blogovima se i traži informacija pa ću tako i citirati jedan blog u odgovoru o satniji.
Planinska satnija Velebit. Nitko ne zna za njih, nema ih na “proslavama”, obljetnicama i TV kalendarima. Ali to su momci kojima treba skinuti kapu do poda. Spašavanje i izvlačenje ljudi, navođenje topništva, izviđanja, obavještajci … samozatajno i bez pompe i tako nekoliko godina u zubima Velebita. Pozdrav svima danas živima i slava poginulima i preminulim vojnicima .
I u ovom blogu ima istine a ja ću ipak napisati neke zadaće koje su napisane u Hrvatskom Vojniku .
Zadaće koje su pripadnici Planinske satnije “Velebit”obavljali bile su brojne i složene. uz čuvanje crte,izviđanje,prikupljanje dostavljanje važnih podataka,oni su pružali i planinarsku logističku potporu vojnim i policijskim postrojbama koje su zauzimale položaje na Velebitu,dopremali im hranu i opremu, bili njihovi posebni vodiči. Također su ,do kraja 1995 godine,provodili obuku o planinarskom ratovanju te obuku za specijalizirane izvidničko-diverzantske vještine u kojima su i planinari koristili i obuku s helikopterima.
Kako sam i ja bio uključen u obuku o planinarskom ratovanju a prošlo nam je kroz ruke stotine pripadnika raznih specijalističkih postrojbi mogu reći da sam za to vrijeme potrošio 6-7 pari planinarskih cipela.
Vodič stanice vodiča Zagreb na vrhu Tulovih greda ponovno nakon 20 godina !
Sada se vraćam na naše postrojavanje na Buljmi u čast prve akcije 28 i 29 rujna 1991 njih 28 skupljenih dragovoljaca ,spašavali su i evakuirali 17 nepokretnih staraca iz sela Kneževića u Lovinačkom kraju nosiljkama prebacili noću preko Velebita kozjim stazama sve u blizini četnika.
Vrijeme je bilo lijepo došli smo kombijima i autima na Veliko Rujno i odmah se uputili pješke putem za Buljmu. Na Buljmi nas je dočekala nekolicina suboraca sa postavljenim Hrvatskim barjakom, nakon odmora na toplom vjetru izvršili smo postrojavanje, došlo nas je nešto preko 40 učesnika prozivkom smo pročitali sve učesnike Planinske satnije; žive,poginule,umrle i prisutne, a minutom šutnje odali počast poginulim i umrlim suborcima.
Postrojavanje
Kasnije smo se spustili 250 m niže do špilje u kojoj je postrojba 1991 boravila,vratili se na Veliko Rujno i uz grah nastavili priče i sjećanja iz ratnih dana do kasno u noć,spavali smo u šatorima.
Drugi dan otišli smo na Tulove grede drugo ratno područje djelovanja Planinske satnije Velebit.
Željko Avdagić
