Trodnevna tura po Dinari u organizaciji SPVZ-a
SPV Zagreb drugu godinu za redom priključio se svojim organiziranim izletom na tradicionalni pohod na Dinaru (1831 m), najviši vrh Hrvatske. Ove godine izlet se odvijao sva tri dana po atraktivnim destinacija Dinare. Iz Zagreba krenulo je 27 planinara iz 13 društava šireg zagrebačkog područja, od toga 15 vodiča iz SPV Zagreb i Zagorje.
Prvi dan na praznik Tijelovo autobusom smo se dovezli do jezera Peručka jezera i mjesta Ježević odakle se markiranim putom ide na V. Duvjakušu. Uspon je usklađen s PU „Dinaridi“ koji je organiziralo logistiku i osigurao mjesto za noćenje u planinarskoj kući „Pume“ (1625 m). Prvih 3 km ide se po kolnom putu kroz nisku šumicu a zatim se markacija polako uspinje kroz kamenjar i šumu do 1200 m. Dalje slijedi hod otvorenim prostorom Dinare s prekrasnim vidicima na jezero Peruča i planine u vidokrugu. Na putu do kuće „Pume“ dočekala nas je logistika PU „Dinaridi“ i vozila HGSS-a pa su pojedinci nadopunili svoje količine vode, a i ponuđena domaća panceta dobro je došla. Za cijeli uspon je trebalo malo više od 5 sati hoda.
Sudionici uspona ostali su zadivljeni prekrasnim vidicima koji se pružaju od najviše planinarske kuće u Hrvatskoj. Nakon dobrog odmora i osvježenja, dio planinara uputio se u 17 sati na Veliku Duvjakušu (1708 m), vrh koji je udaljen svega 20 minuta hoda od kuće „Pume“. Tamo smo se poklonili pred spomenikom poginulim braniteljima iz postrojbe „Pume“ koji su svoj život dali u obrani zemlje.
U kući je skupinu čekala dogovorena večera koja se sastojala od odlične juhe sa rezancima te roštilja i krumpira. Nakon takve gala večere i rashlađenog pića uz pjesmu i gitaru koju smo ponijeli iz Zagreba, svi zajedno smo još otpjevali opsežan repertoar pjesama, da bismo se na kraju malo stisnuli u kući po krevetima i u šatorima oko nje.
Drugoga dana cilj nam je bio vrh Veliki Troglav (1913 m), najviši vrh cijele Dinare. On se nalazi unutar granica BiH, a od planinarske kuće „Pume“ udaljen je sat i pol. Radi kretanja pograničnim područjem sastavljen je popis planinara koji prelaze granicu i dostavljen hrvatskoj policiji i policiji BiH. S vrha Troglava nastavili smo grebenom na Jankovo brdo (1780 m) koje se u tom trenutku činilo jako daleko. Na Jankovom brdu je prije godinu dana postavljeno novo crveno željezno sklonište, u kojem su upisna knjiga i žig vrha. Sljedeća točka na putu bio je Marin bunar, gdje se mogu nadopuniti zalihe vode. Marin bunar nalazi se u oazi velike zelene vrtače, na visini 1400 m. Iduća destinacija na putu bilo nam je sklonište na Čorinom Lacmenu (1574 ). Tamo je spomenik poginulom branitelju Josipu Goreti. Kod skloništa smo se dobro odmorili, a zatim se spustili preko 1150 metara do jezera Peruče. Put vodi kroz Crvene grede, odnosno kroz nekoliko slikovitih dolaca (Grabarov dolac, Modrića dolac, Dražića dolac). Noćilo se u jednoj privatnoj kući uz jezero Peruča, gdje smo imali sav komfor i dogovorenu večeru – gulaš – koji nam je dopremila logistika PU „Dinaridi“.
Treći dan krenuli smo u 7 sati iz Ježevića prema Glavašu. Bio je to dan tradicionalnog pohoda na naš najviši vrh, Dinaru (1831 m). U programu smo imali i posjet izvoru Cetine te starohrvatskoj crkvi Sv. Spasa iz 9. stoljeća. Prvi dio uspona od Glavaša do skloništa Martinova košara kretali smo se malo umornije nego prijašnjih dana, što je logično, no na usponu nije bilo većih teškoća. Kada smo došli na vrh, tamo je već bilo stotinjak planinara koji su uz pjesmu, slikanje i druženje slavili svoj uspon na najviši vrh Hrvatske. Uz sve obrede koje smo i mi napravili na vrhu, spustili smo se natrag sada klasičnim putom do Glavaša. Tamo nas je čekao uvijek dobar grah i jasno zaslužena hladna okrjepa.
SPV Zagreb čestita svim planinarima koji su sudjelovali u pohodu.
(Željko Avdagić)
