Vrapčanska obilaznica 1.dio

Ideja nije nova, stara je gotovo koliko i PD „Vrapče“.

Sjećam se, početkom veljače 2011. g. na sastanku društva aktualizirala se ta tema ponovno: idemo nešto napraviti za društvo.

Nemamo svoj dom, ali imamo zapadnu Medvednicu, prekrasnu, ali slabo posjećenu; pokažimo sadašnjoj generaciji planinara kroz jedan oblik planinarstva Gornje Vrapče i njegove  potoke, slapove, klance, livade, špilje, vidikovce, a i kuće i domove.

Srce mi je odmah zaigralo; bože, pa taj dio Medvednice poznam bolje nego svoj džep! Markacist sam, tu su naši putovi koje uređujemo, otkad sam u penziji barem tri puta tjedno šaram po šumi zap. Medvednice, živim u G.Vrapču 20 minuta od šume itd.

Toga dana poslije sastanka u krevetu sam razrađivao plan i turu sve dok nisam zaspao. Svanuo je utorak 22.02.2011. Dižem se, na brzinu nešto pojedem, spremim ruksak, GPS, pinklec na pleća i put pod noge.

Prvobitna ideja bila je da u toj eventualnoj obilaznici uključim sve putove koje markacistički održava PD „Vrapče“, a to su: 4, 5 i 10, sve tu na zap. Medvednici. Dakle krećem, uključujem GPS, mjerim sve podatke: početna visina, elevacija, smjer, vrijeme hoda, zapravo sve što treba za informaciju o putovima zamišljene obilaznice koje ću na sljedećem sastanku društva predočiti.

I bi tako, krećem iz G.Vrapča, s početka pl. puta 4 preko Dragulinca na pl. put 5, preko polušpiljice na Zelenu magistralu, na dom Glavicu, spuštam se do poznate špilje Veternice.

Sada prva dilema: vraćati se natrag gore do Glavice i dalje do puta za Bizek? Ne, to se neće nikom sviđati. U glavi mi je kružna obilaznica i sjetim se kolnog puta jedne prečice do Bizeka, odmah tu, 30 m iznad špilje lijevo i evo me za 15 min na pl. putu 2 na Bizeku. Put me dalje vodi pokraj nekadašnjeg pl. doma Bizek, kamenoloma i dalje do kuće i vidikovca Kameni svati.

Prolazeći kraj kamenoloma vidim puno smeća (vidim i previše), a kak sam stari planinar, ekološi osviješten, razmišljam: joj, ne bumo  vodili planinare tu kraj smeća, i vraćam se na križanje one prečice iz Veternice i pl. puta 2. Znam sve kolne putove po šumi i odlučim zaobići kamenolom i stvoriti novi put. Ostavljam trag GPS-a, spuštam se na put 2A i pravac Kameni svati, ali gdje sad staviti kontrolnu točku? Nema ništa atraktivno, samo šuma, a Bizek sam preskočio. Sjetim se križanja 5-6 kolnih putova i uz njih jedne vrtače pa se odlučim za tu varijantu. O Kamenim svatima, prekrasnom vidikovcu, sve se zna. Zamišljam KT na samom vrhu, 489 m, i krećem prema Ponikvama, izvoru Javorščaku (Jambrišakovo vrelo). Idealno za KT, jedino se moram 300 m vratiti i nastaviti dalje putom 1 do slapa Sopota. Ne pokazati 9 m  slap na Medvednici nezamislivo je. Penjem se na Vrapčevu goru i dalje za dom Risnjak.

Na Risnjaku razmišljam: ići po pl. putu 9 za Mikuliće i onda skrenuti na pl. put 10 za Vrapče. Ma ne, isfurana turistička staza! Idem pl. putom 54 do Crnog vrha pa onda na našu desetku za Vrapče. Pl. put 54 zaboravljena je staza nakon izgradnje Vrapčanske streljane, ali ne i meni koji ju svake godine više puta prođem i koliko-toliko očistim, a  preklani sam ju malo i markacistički poprčkal, bit će to atraktivnije za planinare i još uvijek najkraća staza od Risnjaka do G. Vrapča. Sjurih se po navedenoj stazi i evo me kod spomenika u G. Vrapču, a preko puta birtija.Bio je to lijep, prekrasan dan pun dojmova i preokreta za jednog planinara markacista, a prijeđenih 30 km i 9 h hoda san će odnijeti.