Vrapčanska obilaznica 2.dio
Drugi dan odmah sam se bacio na posao. Prebacio sam iz GPS-a sve u kompjutor, izradio kartu prijeđene dionice, izvadio sve podatke i stavio ih na papir, a normalno, sve sam fotkal jer bez fotoaparata ne idem ni pi… Jedva sam čekal ponedjeljak da čujem komentare u društvu. Ponedjeljak sastanak.
Predsjednik društva Marjan Herceg oduševljen! Dopredsjednik Dragutin Valečić isto. Konačno, krenulo je – diskusija, prijedlozi,odluka: dobro je to, ali previše je 30 km, ajmo to malo smanjit, na jedno 20 km. Hm… ha.. dobro, 20 je 20. Ajmo markacista ponovno pinklec na pleća, GPS u ruke, idemo smanjiti kaj se smanjiti da.
Prijedlozi su bili da izostavimo dom Risnjak, pl. put 54, naš put10, a da furamo najzapadniji dio Medvednice koji treba popularizirati i pokazati sve njezine ljepote. Krećem preko Ponikva za slap Sopot. To bi trebala biti najistočnija crta zamišljene obilaznice uključivši kompletan naš pl. put 4 kojim se vraćam na početak ili start Vrapčanske obilaznice.
Dolazim doma, opet za kompjutor i sve ispočetka. Podaci na kompjutoru pokazuju sada 17 km, to je malo i još se moram vraćati 600 m do Sopota i natrag. Ništa, idem u krevet, možda nekaj novo sanjam.
Odsanjal sam novu ideju. Već prije me je mučil naš put 4, tzv. slijepa ulica do Sopota, a kako poznam sve te terene, znam: ako produžim dalje makadamom 200 m od Sopota, mogu lijevo preko potoka za 15 m doći do pl. puta 8, izbjegnuti vraćanje po istom putu i produžiti kilometražu za obilaznicu. Ideja je tu, i kaj mi je preostalo nego pinklec na pleća, sve kaj treba za nove parametre, nove kilometre u nogama. Dolazim doma, punim kompjutor, crtam nove karte, računam: 22 km. Meni se to sviđa, stavljam opet sve na papir i čekam novi sastanak društva.
Dolazi ne znam koji već ponedjeljak, prezentacija nove obilaznice i članovi zadovoljni, predsjednik presretan, a ja tek sad vidim da smo još na početku. Vidim, „pale“se i drugi članovi društva, neki se nuđaju. Stariji panj Antun Debeljak Toni nuđa se da pomogne, Dragec osmišljava budući dnevnik, značku našeg Vrapčaka za one koji prođu buduću obilaznicu. Dogovaramo se da budu metalni žigovi, ha… dobro (ipak se kreće), razmišljam, pa to tek treba dati komisiji za putove PSH pa ona to treba vidjeti, izaći na teren i dati svoje mišljenje, i di je tomu kraj?
Razdijelili smo poslove. Tehnički dio preuzima Dragec: dnevnik, značke i žigove, a ja kontakt s komisijom za putove i točkanje novih dijelova puta obilaznice kako bi komisija PSH kad izađe na teren mogla dati svoj sud i eventualne primjedbe ili prijedloge. Ponovno čitam i učim iz knjige Zdenka Kristijana planinarski putovi da vidim jel sam kaj fulal ili krivo napravil, da bude što bolje napravljeno za komisiju. Preko interneta stupam u kontakt s gospođom Jasnom Kosović, šaljem joj sve napravljene karte i tragove GPS-a zamišljene obilaznice na uvid.
Uz svesrdnu pomoć Tonija dočekasmo dan izlaska komisije PSH na teren u obilazak predložene Vrapčanske obilaznice. Rano ujutro krećemo iz G. Vrapča, 3 člana komisije PSH, Toni i ja pl. putem 4 preko Dragulinca i naše livade (Družinca), prihvaćam poneke markacističke primjedbe, susrećemo srnu na putu i dolazimo do Veternice sa saznanjem da komisija, a pogotovo pročelnica, na Medvednici ne voli čuti ni za kakve nove putove, a ja ih vodim na novu prečicu Veternica-Bizek, novi susret s divljom svinjom i malim gujcekima, dolazimo na pl. put 2 i čujem komentar: pa mogla bi proć, ima smisla. Idemo dalje, novi put, preskakanje kamenoloma Bizek.
Pročelnica je odmah dala primjedbu: ima označeni put 2A, zašto raditi novi? (a ja si mislim, zbog smeća) prihvaćam primjedbu i zamišljam – ponovno pinklec na pleća itd.
Ništa, krećemo dalje markiranim putovima za Kamene svate, s uživanjem smo prošli i vidjeli K.S., odmorili se i napili izvorske vode na Jambrišakovom vrelu. Prilazeći novim dijelom puta iza slapa Sopot do Sopota, tih 600 m produžetka puta 4 komisiji je bilo prihvatljivo pa nastavljamo putem 4 preko Talijanove pećine i Kolarove gore natrag do početka Vrapčanske obilaznice.
Komisija je još imala primjedbu na KT 8 da je preblizu KT 1, sve u svemu 80% dobro, 20% treba izmijeniti, tj. prihvatiti prijedloge komisije. Kaj to za mene jednog markacista znači prespavati, sanjati nove ideje, pinklec na pleća, GPS u ruke, novi parametri, nove karte, novi kilometri, novi sastanci i dogovori.
Travanj je, sve se zazelenilo, ne vidim više smeće na kamenolomu Bizeka, pronalazim prekrasan vidikovac s pogledom na Podsusedsko dolje i dalje sve do Samoborskog gorja, odlično mjesto za KT 4, odlazim na prijevoj Kolareve gore, prihvaćam odličan prijedlog Zdenka Kristijana za KT 8 Talijanova pećina, ponovno sve u kompjutor, nove karte, piši, riši, šalji komisiji, dogovaraj sa Zdenkom i konačno načelno prihvaćena Vrapčanska obilaznica, ali nije to gotovo.
Dogovaramo datum otvorenja VO 29. 05. 2011. Uh, koliko još imamo posla! Treba očistiti obilaznicu, maknuti zarušena stabla, markirati, urediti markacistički sva križanja na cijeloj obilaznici, napisati putokaze i sve to po ps-u, što znači pinklec na pleća i strašnu volju, a već sam prehodao 150 km da bi se ostvario jedan san i opet nije gotovo! Gotova je priča jednog markacista o ostvarenju sna o Vrapčanskoj obilaznici PD “Vrapče“,a ostale su i druge priče, koje će možda netko ispričati.
Željko Avdagić
