Zima podrazumijeva u planinama snijeg, led i niske temperature. Uvjeti u odnosu na ljetno planinarenje se drastično mijenjeaju, također i okoliš. Kod organiziranja zimskih tura moramo dobro poznavati planinu na koju idemo.
Pri organiziranju izleta ne zaboraviti na osnovno: u snježnim uvjetima staze više nisu vidljive, a ovisno o količini snijega i markacije. Na putu iz doline do vrha očekuju nas u jednom danu različiti uvjeti (od proljetnog sunca, svježe napadalog snijega kojeg gazimo do koljena, korastog snijega kroz koji propadamo, tvrdog i zbijenog pa do zaleđenih površina i suhih vršnih stijena).
Kratki dani, niske temperature, zatvoreni planinarski domovi, rijetki planinari u planini, opasnost od lavina (na koje stalno moramo računati), velika mogućnost poskliznuća, sve su to čimbenici koje moramo uvažavati ne samo na turi već prije svega kod njenog planiranja.
Prije odlaska na turu moramo biti upoznat s vremenskom situacijom u zadnjih sedam do četrnaest dana te isto tako s vremenskom prognozom za naredni period ( 3 dana ). Jako su bitne informacije prijatelja i poznanika koji su bili u planini zadnjih dana.
U zimskim uvjetima boravak u planini najčešće planiramo kao poludnevni, jednodnevni ili višednevni, najčešće do tri dan (ovisno o infrastrukturi: planinarskih objekata, zimske sobe, skloništa, bivaci).
Iako idemo u planinu na pola dan pripremimo se kao da idemo na tri ( oprema hrana ), jer i poludnevni odlazak u planinu može se usljed raznih faktora pretvoriti u višednevni (tjelesne ozljede, vremenske nepogode, krive procjene).
U snježnim uvjetima posebnu pažnju posvetiti korištenju tehničkih pomagala: krplje, cepin, dereze, (na početku zimske sezone obavezno provesti vježbe hodanja s derezama te zaustavljanja s cepinom).
Opasnosti planinarenja pri snježnim i ledenim uvjetima:
- hladnoća – osnovna i največa opasnost u zimskim uvjetima
- kretanje u dubokom snijegu, (korastom) vrlo brza iscrpljenost
- kretanje po zaleđenim padinama (poskliznuća, padovi, obavezno korištenje tehničke opreme, dereze, cepin).
- kretanje kroz lavinozna područja (lavinski trio)
- u “idealnim uvjetima” sunčano sljepilo, opekline, pregrijavanje
Prva pomoć:
u slučaju nesreće pomoć pružamo unutar svojih mogućnosti, a najbitnija stvar pri pružanju pomoći je utopljavanje unesrećenog. Glavni organizator pružanja pomoći te ovisno o ozljedama planira daljnje aktivnosti i kretanje grupete eventualnoobavještava GSS.
Bivakiranje znači uglavnom neplanirani boravak u planini (noćenje) van izgrađenih objekata (pl. domovi, skloništa, bivaci, lovačke i šumarske kuće, pastir
ske nastambe). Pošto je u zimskim uvjetima u planini najveći problem hladnoća, vrlo je bitno izgraditi bivak za koji nam je potreban materijal, a na raspolaganju imamo uglavnom snijeg.
Bivak ne graditi na lavinoznom području, a vrsta bivaka prvenstveno ovisi o vrsti (kakvoći) snijega te terenu na kojem ga gradimo (pokušati doći do granice šume te koristiti stabla jele-smreke i ostali priručni materijal iz šume).
Vrste bivaka u snijegu:
Vučja (snježna) jama: možemo ih graditi na strmoj padini ili ravnom pod uvjetom da je snijeg zbijen-kompaktan inače se urušava. Kopamo cepinom, skijama, krpljama, lavinskom lopatom, šalicom, rukama. Prostor na kojem ćemo sjediti/ležati mora biti povišen (taloženje CO2 i hladnog zraka). Ulazni prostor zatvaramo ruksakom ili snijegom. U gornjem dijelu obavezno izraditi otvor za dovod zraka (koristimo skijaški štap). Sa zapaljenom svijećom ili kuhalom možemo temperaturu unutar jame podignuti i na nekoliko stupnjeva iznad 0. Ako se svijeća koja gori u jami sama ugasi, to nam je znak da nema dovoljno kisika.
Potrebno je provjeriti ventilaciju. Kad smo se smjestili potrebno je presvući mokru odjeću. Obucimo sve što imamo, zadnji sloj može i mokro.Iskoristimo novinski papir (dobar toplinski izolator). Noge i cipele ugurajmo u ruksak. Naročito će nam pomoći bivak vreća ili astro folija. Nakon svega trabali bi nešto pojesti da povratimo malo energije. Toplinu i energiju koju još imamo iskoristimo i pokušajmo malo odspavati. Hladnoća će nas i tako brzo probuditi. Do jutra serazgibavanjem nastojimo zagrijavati.
Iglu je svakako najbolji i najudobniji bivak u snijegu. No njegova izrada zahtijeva puno vremena, određenu kvalitetu snijega te alat (lavinska lopata) i više ljudi. Izrada je opravdana samo ako ćemo ga koristiti više dana.
(No ako znate da u blizini postoji bilo kakav objekat, uđite u njega jer to će spasiti život vama i vašim prijateljima. Svakako silaskom u dolinastojte pronaći vlasnika i namiriti eventualnu štetu).
I na kraju sve se svodi samo na improvizaciju i Vašu snalažljivost. Uvjeti su nepredvidivi, opreme alata i priručnih sredstava uvijek Vam je premalo, prema tome snađite se, radi se o Vašem životu i životima Vaših prijatelja.
Božidar Glad, vodič instruktor HPS-a, SPV Rijeka
